Lavaredo Ultra Trail 2017

Protekli vikend, točnije 23.-25.06.2017. se održala poznata utrka u ultra trail svjetskoj seriji – Lavaredo Ultra Trail. Utrka je smještena u samom srcu dolomita, Cortini’d amprezzo. Prije ovog nastupa nastupio sam na ovoj vrhunski organiziranoj utrci 3x, tako da mi je staza vrlo dobro poznata iako su najavili neke sitne preinake oko staze kojom ide utrka.

Start je bio uobičajeno kao i svih proteklih godina, u 23h.

Krenuo samo opušteno i rezervirano. Na samom startu je bila poprilična gužva, bilo je svakakvih jurcanja trkača, no već na prvom usponu ekipa se uglavnom profilirala po svojim mogućnostima i utrka je mogla početi.

Prvi uspon – 4.km

Prvih 20km sam se osjećao jako dobro, te sam relativno brzo prošao prvu kontrolnu točku. Pred kraj drugog uspona, tocnije oko 25.km me počela loviti kriza pospanosti. Osjećao sam se slab, umoran, pospan, nemoćan u nogama, te sam slabo vidio stazu iako imam odličnu čeonu lampu. Na drugoj kontrolnoj točki, 33km dolazim za 3h28′, kratko stajem, punim mjeh sa izotonikom i krecem dalje. Od 33.-51.km je uglavnom uspon koji dolazi na najviši i meni najatraktivniji dio staze Tre Cime di Lavaredo. Na tom usponu sam znatno usporio, te sve dublje i dublje tonuo u spavačku krizu. No nakon nekoliko sati, čim je svanula zora i ja sam se probudio i nakon toga sam se osjećao odlično. Na 48km. – Rifugio Auronzo sam stigao za 6h20′. Na toj kontrolnoj točki sam stajao 10′ jer sam htio pojesti nesto slano i konkretno. 6h sam jeo samo slatko pa mi je malo prisjelo 🙂

49.km

51.km spust sa Tre Cimea di Lavareda

Nastavio sam trčanjem spuštajući se prema Cimabanche(66km) koja je ujedno bila i zona tranzicije gdje su me čekale osobne stvari koje sam prije utrke postavio da me čekaju. Uglavnom kompletna roba za presvući se i nesto hrane. Sada je bilo već jutro i prekrasan dan za trčanje, te sam se odlično osjećao od kako me kriza prošla u zoru. Od 50. – 90.km sam se zaista sjajno osjećao. 80km sam prošao za 10h30′. Sljedila je zadnja trećina staze koja je neusporedivo teža u odnosu na prve dvije trećine; tehnički zahtjevan teren, nadmorska visina i umor od prvih 80km trčanja po planinama je učinilo svoje. Morao sam znatno usporiti i svaki naredni uspon je izvlacio zadnje atome snage iz mene. Nisam popuštao, bar ne previše. Uzbrdice sam hodao, ali sve ostalo sam trčao. Imao sam problem sa sudionicima kraće utrke – Cortina trail (48km) koje sam prisilno morao zaobilaziti na nezgodnim, a ponekad i opasnim mjestima, što me dodatno usporavalo i iscrpljivalo. Zbog te kraće utrke i njegovih sudionika sam izgubio sigurno 20-30min. Cortina trail se spaja sa LUT nakon 80.km. Jedini lijek protiv te horde Cortine trailera jeste da budeš brži prvih 80km utrke, ali to nije bilo moguće. Barem ne ove godine 🙂

Na 96km. je još jedna kontrolna točka Rifugio Col Gallina gdje sam se kratko okrepio i krenuo na zadnji ozbiljan uspon koji treba savladati do cilja. Taj uspon je izvukao sve od mene no sada je bilo sigurno da ću završiti utrku, samo je pitanje u kojem vremenu.

Iako sam imao velike restrikcije i sve me je boljelo i dalje sam trčao po ravnom i nizbrdicama.

Zadnjih 12km utrke je prekrasan teren i mnogo lakši za noge nego od 80.-108km. Slijedio je dugačak spust u Cortinu kroz prekrasnu šumu, i zadnjih 1000m se trči po asfaltu i ulazi u Cilj. 120km i 5800m elevacije sam prošao sve skupa za 17h38′, te od 1500+ natjecatelja zauzeo sam 75.mjesto u ukupnom poretku i kao prvoplasirani Hrvat.