U triatlonu, kao i u svakom drugom sportu su neophodna ulaganja, no često se događa da natjecatelji imaju iskrivljenu sliku o potrebnom ulaganju u ovaj sport, što ih u konačnici dovodi da doslovno bacaju svoj novac, a da to uopce ne primjećuju.
Gotovo svakodnevno slušam o tome kako si je netko kupio ili planira kupiti primjerice najnoviji model nekog sata koji na sebi ima sve moguće opcije. Profesionalnim triatloncima ili kompetentnim natjecateljima u svojoj dobnoj skupini koji imaju trenerski nadzor ovakav sat može pomoći zbog detaljnijih povratnih informacija treneru. Ali u koliko natjecatelj nema trenerski nadzor, i ne završava svoje utrke barem unutar prve trećine od ukupnog broja natjecatelja, ovaj sat nije od neke značajne koristi.
Kada finiširate svoje utrke unutar prvih 30% natjecatelja tek onda možete početi razmišljati od nabavki vrhunske opreme
Recimo da ste natjecatelj koji ima nekoliko završenih ironmana. Ima li smisla što ste kupili vrhunski kronometarski bicikl ako su se svi Vaši full distance triatloni(ironman) završavali hodanjem na maratonu?
Ova dva primjera natjecatelja su navedeni kao primjer zato što su te potrošene novce mogli uložiti u nešto što bi bilo mnogo produktivnije za njih; primjerice ulaganje u kvalitetniju prehranu ili trenerski nadzor. Oni nisu na razini natjecatelja kojima su navedene stvari presudne za popravljanje rezultata. Primjera ma mnogo, ali nije ih potrebno sve navoditi.
Prije nego što namjeravate dodatno ulagati dodatan novac u triatlon postavite si osnovna pitanja prije nego što krenete u realizaciju:
- Što dobivam s time?
- Da li sam na razini natjecatelja kojemu je to neophodno za popravljanje rezultata?
- Postoji li nešto drugo u što bi se moglo uložiti, od čega ću imati više koristi i bolji napredak u sportu
- Da li je to trenutačno malo preskupo ili nedostupno za moj trenutačni raspoloživi budžet koji mogu odvojiti za sport?
- Da li ću zbog toga biti uskraćen za nešto drugo, što mi je također važno, možda i važnije od toga?
Najzdravije ulaganje je da ga uskladite prema raspoloživim sredstvima i razini natjecatelja koji jeste. Pritom budite iskreni i realni. Kako se budete s godinama postepeno razvijali, proporcionalno s tim ulažite u svoj sport tako da obje stvari uvijek budu u ravnoteži. S time vam je uvijek zagarantiran napredak kao sportaš i kao osoba, te ćete naposljetku imati dug sportski staž.
Lijep je taj Cervelo, rado bi ga imao. Ali jednom si rekao (kasnije sam shvatio da si u pravu) da se sprint može voziti i s ponicom. Ironman puno teže.
Ako ne ganjas neke ozbiljnije rezultate, nemas problema s skupom opremom – ne treba ti. Govorim opcenito, ne samo za kraće distance triatlona.